HR Hrvatski (HR)
#
Posebna je draž uživati u plodovima svog truda iz vlastita vrta i voćnjaka
1 kolovoza, 2021 / Osobno / Tip 2

Posebna je draž uživati u plodovima svog truda iz vlastita vrta i voćnjaka

14 min čitanja

Teško je bilo okrenuti glavu od roštilja, torte, čaše vina ili pive na rođendanskoj «fešti», ali svaki izuzetak senzor je registrirao i zapamtio. Kako sam mogao zaboraviti! Prijekor je to kojeg sam uputio samome sebi u dva navrata tijekom svibnja jer sam u žurbi prilikom odlaska na posao zaboravio ponijeti čitač senzora. Ostao je na radnom stolu.

Nisam se vraćao kući jer bi mi to poremetio planirani radni raspored tako da dio dana nisam bio u prilici kontrolirati razinu glukoze uobičajenim tempom koji je postao svojevrsna navika otkako se u kontroli dijabetesa oslanjam na modernu tehnologiju. U tom mi je trenutku kroz glavu prošla misao da nabavim još jedan čitač, ali ipak sam odlučio više pažnje obratiti na pripreme prije odlaska na posao i svaki put provjeriti je li čitač u svom pretincu torbice.

Nekad nisam morao paziti što sve moram ponijeti na posao.

Nekad nisam morao paziti što sve moram ponijeti na posao.

 

Ovo je samo dokaz koliko sam se od početka veljače ove godine, otkako sam počeo koristiti senzor i čitač, «sljubio» s «gadgetom» koji mi pomaže u kontroli razine glukoze. Osim te, nasreću, rijetke, zaboravljivosti dogodilo se i nekoliko situacija u kojima glukozu nisam provjeravao toliko često zbog terenskog posla i službenih putovanja. Ono što bih propustio tijekom dana, nadoknađivao bih navečer kad bih u jednom satu više puta očitavao vrijednosti. 

Najduže razdoblje u kojem nisam provjeravao glukozu bilo je između deaktiviranja starog i aktiviranja novog senzora koje nije bilo duže od 12 sati.

Promjena terapije, mijenjanje prehrambenih navika i osvještavanje namirnica koje loše utječu na moje zdravlje i zašto ih trebam izbjegavati već daju rezultate i vrijednosti glukoze niže su nego što su bile. 

Ali, tek sam na početku dugotrajnog puta, na kojem sam već suočen s dosta izazova i mnoštvom iskušenja koja znaju biti posložena na trpezi prilikom proslave rođendana, obiteljskih susreta i sličnih prigoda. 

Priznajem, u situacijama u kojima bi netko od kolega ili ja odlučio počastiti hranom i pićem, teško je bilo okrenuti glavu i ne posegnuti za roštiljem i čokoladnom tortom ili odbiti miks svježeg voća, čašu vina ili pivo. Naravno, nakon konzumacije takve vrste hrane u vrlo kratkom vremenu krivulja razine glukoze se naglo povećava. 

I, dok bi prije izmjerena vrijednost glukoze znala prijeći i 15 g/mmol i više, otkako koristim senzor i čitač nijedan prijestup nepridržavanja dijabetičke prehrane nije «kažnjen» s više od 13,8 g/mmol pri mjerenju nakon obilnijeg i najblaže opisano neprimjerenog obroka. 

Jesam li se zbog toga osjećao loše? Ponekad da, ali utjehu pronalazim u činjenici da je takvih situacija u prošlosti bilo puno više i da su sada iznimka jer sam osvijestio važnost redovite kontrole glukoze nekoliko puta dnevno te  pridržavanja uputa liječnika. 

Nedavno sam sa zebnjom iščekivao kako će tijelo reagirati na kuglicu sladoleda, ali senzor nije pokazao dramatičan skok razine glukoze – bio je ispod 7 g/mmol. Pitam se je li na takvu reakciju utjecalo i pješačenje koje je pratilo uživanje u hladnoj poslastici? 

Strahovi i moguće posljedice neurednog života, nepravilne prehrane te nepridržavanja savjeta liječnika sada me više opterećuju i više o njima razmišljam. Je li to dobro? Mislim da jest, jer propitujem svoje greške u prehrani i «odskakanjima» od preporučenih vrijednosti razine glukoze. Tješi me da su, unatoč povremenim odstupanjima od postavljenih pravila, vrijednosti glukoze sve bolje te vjerujem da će se s vremenom i dodatno poboljšati. 

Kontrolno mjerenje trakicom, koje provodim u pravilu natašte, u 85 posto mjerenja pokazuje razinu glukoze u zelenoj boji i vrijednostima s oznakom dobar. Iako nam vrijeme u svibnju nije bilo naklonjeno, povećao sam intenzitet fizičkih aktivnosti kao što sam planirao. Dvije košnje voćnjaka, okućnice… Ne radi se o fizički teškim poslovima, ali je po nekoliko sati druženja s kosilicom i trimerom tijekom dana potrošilo kalorije. 

Natjerao sam se i na duže pješačke te biciklističke rute – pola sata do sat pješačenja i vožnje biciklom. Razinu takvih aktivnosti nastavit ću podizati i tijekom lipnja, bez obzira na Euro i nogometne utakmice. Matovilac, salata i mladi luk iz vlastita uzgoja već se nalaze na jelovniku, a uskoro će im se pridružiti i ostalo domaće povrće – grašak, mahune, rajčica, paprika, kupus, grah, tikvice, hokaido bundeve, mrkva i  peršin. Posebna je draž uživati u plodovima svog truda iz vlastita vrta i voćnjaka. Domaće jagode još su u cvatu, a ove ću godine po prvi put jesti i crvene ribizle iz voćnjaka.

Koliko te namirnice, osim što su zdrave, pomažu u održavanju stabilne razine glukoze u krvi saznat ću uz pomoć senzora i čitača.

Dušan Miljuš

Guest Author PROČITAJTE VIŠE članaka ovog autora
PROČITAJTE VIŠE
#Vi ste
#Kategorije
Newsletter